ovo je arhivirana stranica novosti; aktualne vijesti su na Novosti3
Kathmandu, 7.10.2007.
ZADNJI IZVJEŠTAJ IZ KATHMANDUA
Sutra počinje prvi od niza letova prema Hrvatskoj. Već u jedan popodne moramo biti na aerodromu u Kathmanduu koji je poznat po beskrajnoj proceduri ulaska u zrakoplov koja traje oko tri sata. U Delhiju nas čeka još beskrajnijih osam sati čekanja u tranzitu i sljedećih osam sati leta u Jumbo Jetu do Frankfurta. U Europi će već biti lakše. Samo tri sata za polazak u Zagreb i kratkih 80 minuta do spuštanja.
No, evo kako smo proveli zadnja četiri, za nas vrlo kratka i brza dana u Kathmanduu.
Prvo smo se mučili kako spakirati 800 kg carga. Uspjeli smo!
Sljedeći dan u hotel je došla Miss Elizabeth Hawley, živa legenda s preko 50 godina staža kao himalajska kroničarka i mnogi tvrde da tek nakon što ona propita one koji su bili na vrhu i kaže OK, može se računati da je uspon i ostvaren. Kod nas to nije bila duga dilema, čestitala je djevojkama i vođi pohoda, čak se s nama slikala (što inače ne voli), ali je odbila intervju za jedne naše novine (u pravilu ih i ne daje).
U Shangri La hotelu na vrtnoj zabavi glavno jelo je bila torta.
Većina ekspedicije, predzadnji dan u Kathmanduu posvetila je kulturnom uzdizanju, prvo u Nacionalnom muzeju i kasnije na Swayambhunathu odakle se lijepo vidi cijeli Kathmandu.
Doviđenja na Plesu za manje od 48 sati.
Pozdrav, Darko Berljak
Kathmandu, 7.10.2007.
EKSPEDICIJA SE VRATILA U KATHMANDU
Kada smo prije 38 dana krenuli iz Kathmandua u Bazni logor, trebalo nam je 8 dana da to obavimo. Jučer smo u 9 ujutro krenuli iz Baznog logora i samo nakon 30 sati stigli smo u Kathmandu. Bilo je izuzetno naporno. Rano smo doručkovali u BC, za 4 sata jurnjave nizbrdo stigli smo do kamiona, koji jr bio premalen da za svu našu opremu, ali u njega se ukrcalo i 18 djevojaka i sedam muškarca (osim D.B. i doktora i 5 Sherpa). To mučenje je trajalo sat vremena. Slijedila je devetosatna vožnja jeepovima do nepalske granice, a putem su i pucale gume. Iza granice čekao nas je nepalski autobus, kojim smo nastavili u Kathmandu. Došli smo u svoj hotel "Thorong Peak Guest House", gdje nas je dočekao transparent iznad recepcije.
Pozdrav, Berljak
Bazni logor, 5.10.2007.
ZAVRŠNO JAVLJANJE IZ BAZNOG LOGORA
Evo ipak još jedno javljanje iz baznog logora. Današnji dan iskorišten je za slikanje, pa šaljem zajedničku sliku. Jučer smo otišli na sedlo Nangpa La i tamo se na zapadnoj strani skijala Ena Vrbek, tako da je ona postala i prva Hrvatica koja se skijala u Himalaji, na visina od oko 6200 m (slike u Galeriji).
pozdrav, Berljak
Bazni logor, 4.10.2007., 14:10
EKSPEDICIJA "CHO OYU" JE ZAKLJUČENA
Danas u 17:45 povratkom u Bazni logor, djevojaka Marije Maćešić i Jane Mijailović, Zagrebčanke i Zadranke koje su jučer u 14:30 sati stajale na šestom vrhu na svijetu, odnosno na 8201 m, zaključena je Prva hrvatska alpinistička ekspedicija "Cho Oyu". Zaključena je bar u onom dijelu da više nitko neće krenuti iz Baznog logora na 5700 m na jugoistok i uzbrdo prema Tirkiznoj Božici, jer je danas čak prenesena sva skupa oprema s Logora 1,2 i 3.
No, slijedi još puno toga - sutrašnje pakiranje dvije i pol tone opreme, slikanje za sponzore, a prekosutra tridesetkilometarski spust do prve "ceste", zapravo vododerine gdje će nas pokupiti neki trator i odvesti petnaest kliometara do kineskog Baznog logora gdje s kineskim časnikom za vezu moramo urediti razne formalnosti, ali i podignuti potvrde o obavljenom usponu na vrh Cho Oyua. Opremu će do tog mjesta donesti 45 jakova.
Slijedi vožnja terenskim vozilima do 300 km daleke nepalske granice koja će trajati oko osam sati, a ujutro 7.10. bez prospavane noći nastavit ćemo s autobusom 140 km do Kathmandua. Tamo nas čeka pakiranje carga i tek koji dan opuštanja, a 11.10 popodne polijećemo za Delhi. Tamo ćemo osam sati čekati zrakoplov za Frankfurt, u njega ćemo stići drugi dan u 7:00 ujutro, a u 10:00 s "Craoatia Airlinesom" letimo u Zagreb u kojeg dolazimo u petak, 12.10. u 11:25 sati.
Jedva čekamo vidjeti svoje najmilije, ali i mnogobrojne prijatelje koji su zajedno s nama proživjavali uspon na Tirkiznu Božicu. Ekspediciju ćemo završiti tek kada održimo prvo javno predavanje (najvjerojatnije u Velikoj dvorani KD "Vatroslav Lisinski") sa slikama i fimovima sa Cho Oyua.
Na kraju moramo se pohvaliti s još jednom činjenicom. Osim što su se djevojke popele u vrijeme kada je većina ostalih ekspedicija odustala zbog lošeg vremena, a prva skupina u velikom stilu i izuzetno brzo, bez ikakvih ozljeda ili posljedica po zdravlje za razliku od ostalih gdje je bilo penjača s ozbiljnim smrzotinama, za druge Himalajce ovdje potpuno je neshvatljivo da su se na vrh Cho Oyua popelo pet osoba koje su prvi puta uopće došle u Himalaju i to žena.
Darko Berljak
Bazni logor, 3.10.2007., 14:58
TROJKA S VRHA STIGLA U BAZNI LOGOR
Danas u 14:30 po kineskom vremenu (8:30 po hrvatskom) na 8201 m visok Cho Oyu, šesti vrh na svijetu popele se još dvije članice Prve hrvatske ženske ekspedicije - Jana Mijailović iz Zadra i Marija Maćešić iz Zagreba. Obje su članice Hrvatske gorske službe spašavanja. Trenutno se nalaze u Logoru 2 (7130 m), a sutra će se spustiti u Bazni logor.
Predvečer su u Bazni logor stigle Iris, Darija i Vedrana. U GALERIJI su slike s vrha i prve slike naših junakinja po povratku.
Srdačan pozdrav,
Darko Berljak
Srijeda, 3.10.2007., 9:00
JOŠ DVIJE HRVATSKE ALPINISTICE NA VRHU!
Upravo je stigla vijest da su još dvije hrvatske alpinistice Jana Mijailović i Marija Maćešić u 14:30 (8:30) uspele ispenjati svojih 8201 m i tako zaokružile uspjeh Prve hrvatske ženske himalajske ekspedicije. Dok će se Jana i Marija spuštati u sigurnost Logora 2 u Baznom logoru s nestrpljenjem očekuju povratak prve tri penjačice - Darije, Iris i Vedrane. S njima očekujemo i prve fotografije s vrha (nadamo ih se objaviti iz 12:00) (bm)
Utorak, 2.10.2007., 12:10
HRVATSKE ALPINISTICE OSVOJILE CHO OYU!
Nekoliko minuta nakon podneva, točnije u 12:10 po kineskom vremenu, Darija i Iris Bostjančić i Vedrana Simičević popele su se na šesti vrh na svijetu Cho Oyu visok 8201 m. Da bi to postigle bilo im je potrebno šest dana od Baznog logora (5700 m). I njima samima bilo je malo čudno kada je odlučeno da 27. 9. po dosta lošem vremenu krenu prema vrhu. Iz iskustva, pogotovo Everesta '97 znao sam da se lijepo vrijeme ne smije čekati u Baznom, već u nekom od nižih visinskih logora. Ta tri dana koje su provele na Logoru 1 (6400 m) možda su pridonijeli njihovoj još boljoj aklimatizaciji, iako nije bilo nimalo jednostavno preživjeti na oluji koja je trajala puna tri dana. Kada se nevrijeme stišalo, 30. 9. i 1. 10. djevojke su preko Logora 2 došle na Logor 3 na 7600 m.
Već odmah iza ponoći 2.10. počele su s pripremama za uspon, a nešto prije pet ujutro izašle su iz šatora na temperaturu od minus 30 supnjeva. Ni jaka mjesečina (također planirana još prije pola godine, da olakša kretanje po noći) nije smanjila osjećaj neizmjerne hladnoće, a pojačao ju je i vjetar koji je puhao brzinom oko 60 km na sat. U isto vrijeme prema vrhu je krenulo još nekoliko penjača iz ostalih ekspedicija, većinom koristeći umjetni kisik koji bitno olakšava uspon i s kojim se lakše podnosi hladnoća.
Vjetar na vršnom grebenu se ujutro počeo pojačavati i oko deset sati prema mojoj procjeni dosegnuo je brzinu od 100 km na sat i prijetio je da će onemogućiti uspon djevojaka, no kako na ekspedicijama treba imati i sreće, nešto prije podneva jednostavno je stao. U 12.10 sati po kinekom vremenu (06:10 po hrvatskom) Darija i Iris Bostjančić i Vedrana Simičević stale su na 8201 m na vrh Tirkizne Božice i tog trenutka bile najviša bića na našem planetu, jer na onih pet viših vrhova u ovom dobu godine nije bilo nikoga.
Zanimljivosti ovog uspona su sljedeće: na nijednoj od dosadašnjih hrvatskih alpinističkih ekspedicija istovremeno na vrhu nisu bile tri osobe, kao što je bilo danas; naravno, postignut je ženski visinski rekord i to na osamtisućnjaku, a izvele su ga tri Riječanke, od toga dvije sestre i koliko nam je poznato na Cho Oyu se nikada nisu zajedno popele sestre, uspon od posljednjeg logora su izvele bez umjetnog kisika za nešto više od šest i pol sati, što je izazvalo divljenje kod ostalih ekspedicija. Njihovi članovi su to izveli s bocama s kisikom u isto ili čak duže vrijeme. Darija i Iris Bostjančić i Vedrana Simičević, osim toga, upisale su se uz ostalih samo šest Hrvata koji su dosad bili na nekim osamtisućnjacima: Stipe Božić, Branko Šeparović, Branko Puzak, Danko Petrin, Bogdan Brakus i Zoran Mislej. No, možda će se sutra još povećati taj broj, jer prema vrhu odlaze i Jana Mijailović iz Zadra, (jedina majka u ovoj ekspediciji), te Marija Maćešić iz Zageba.
Ovog trenutka (pola šest navečer), trojka s vrha nalazi se u sigurnosti Logora 2 gdje će prenoćiti i spustiti se sutra u Bazni logor. Jana i Marija su u Logoru 3 s kojeg će noćas krenuti prema vrhu. Sljedeća tri dana evakuirati će se skupa oprema s visinskih logora, a 6.10. u samo jedan dan ekspedicija će se spustiti iz Baznog logora u dolinu (oko 30 km i 1200 v/m), sjesti u jeepove i otići 300 km do nepalske granice i popodne 7.10. biti u Kathmanduu, glavnom gradu Nepala. Za Delhi polijećemo 11. 10., a preko Frankfurta 12. 10. dolazimo u Zagreb.
Darko Berljak
Utorak, 2.10.2007.
OSVOJEN CHO OYU!
Prema telefonskoj dojavi tri članice naše ekspedicije i to Darija i Iris Bostjančić i Vedrana Simičević u 12:10 po kineskom vremenu osvojile su šesti vrh svijeta Cho Oyu visok 8201 m. Time su se po prvi puta Hrvatice uspele na visine preko 8000 m i u tom trenutku bile najviša živa bića na ovom planetu (budući se na prvih pet vrhova trenutno ne penje!). Po prvi puta na vrhu su istovremeno bile dvije sestre. Nakon uspješnog uspona, za koji im je trebalo manje od 8 sati, djevojke su dobro i već se spuštaju prema Logoru 2. Fotografije s vrha očekujemo za nekoliko sati.
Čestitamo!
Bazni logor (5700 m) ponedjeljak, 1.10.07.
POSTIGNUT TROSTRUKI HRVATSKI ŽENSKI VISINSKI REKORD
A SUTRA MOŽDA I VRH
Danas popodne, oko 16:30 po kineskom vremenu, Darija i Iris Bostjančić i Vedrana Simičević postigle su hrvatski visinski ženski rekord popevši se na visinu od 7600 m na zapadnoj strani Cho Oyua. Na tom mjestu postavljen je i Logor 3, odakle će u utorak rano ujutro (oko 05:00 sati) krenuti na posljednjih 600 visinskih metara prema vrhu Cho Oyua. Za to će im trebati najmanje osam sati i ako će uspjeti savladati vrlo duboki snijeg koji je posljednjih dana padao u Himalaji, jak vjetrar i temperaturu 40 stupnjeva ispod nule oko podneva bi trebale doci na šesti vrh na svijetu. Buduća da na prvih pet (Everest, K2, Kanch, Makalu i Lhotse) u ovom dijelu godine nema ekspedicija, naše djevojke bile bi u tom trenutku najviša živa bića na ovom planetu. No, do vrha je daleko i uz vrhunsko znanje, pripremljenost i iskustvo, trebat će i puno, puno sreće. Cijeli uspon pratit će iz Baznog logora ostale članice, a putem dalekozora i radio stanice koordinirat će ga Darko Berljak.
Druga skupina (Marija Maćešić, Jana Mijailović i Milena Šijan) danas je došla u Logor 2 (7130 m) i s danom razmaka slijedi prvu skupinu i sutra bi trebala doći u Logor 3, a prekosutra krenuti na vrh. Vrijeme je zasada mnogo bolje nego posljednjih dana i treba takvo ostati još samo 48 sati.
Darko Berljak
Bazni logor (5700 m) nedjelja navečer, 30.9.07.
ŠEST HRVATICA U ZAVRŠNOM JURIŠU NA VRH CHO OYUA
Odlazak druge skupine danas ujutro po snijegu
(Jana Mijailović, Marija Maćešić, Iris Prebeg, Milena Šijan)
Zbog lošeg vremena gotovo sve ostale ekspedicije napustile su područje Cho Oyua, no članice Prve hrvatske ženske alpinističke ekspedicije žele iskoristiti i najmanju moguću šansu te pokušati uspon na vrh Tirkizne Božice, ako se sutra i prekosutra nekim čudom vrijeme smiri. Da bi im to uspjelo, u trenutku možebitnog otvaranja kratkotrajnog vemenskog povoljnog "prozora", moraju biti visoko na planini. To je moguće, jer je na čuđenje mnogih ovdje prisutnih Himaljaca, prva skupina (Iris i Darija Bostjančić i Vedrana Simičevic - sve iz Rijeke) provela čak tri dana i noći na olujnom Logoru 1 na visini 6400 m čekajući poboljšanje vemena. Danas ujutro po gustoj magli i slabom snijegu, no srećom bez vjetra, krenule su prema Logoru 2 (7130 m) i na njega stigle kasno popodne, a iz Baznog logora prema Logoru 1 krenula je druga skupina koja će slijediti prvu s danom razmaka u visinskim logorima. Nju čine Marija Maćešić iz Zagreba, Milena Šijan iz Splita i Jana Mijailović iz Zadra. Zanimljivo je da su sve tri članice Hrvatske gorske službe spašavanja. U toj skupini bila je i Iris Prebeg, no nakon pola sata hoda vratila su u Bazni logor. Jednostavno, uzbrdo nije išlo.
Sutra bi se druga skupina trebala popeti u Logor 2 na 7130 m, a prva skupina na Logor 3 na 7600 m, a prekosutra s njega na vrh (8201 m), te se spustiti dolje na sigurno u Logor 2. U to vrijeme kao podrška u Logoru 3 bit će druga skupina, koja će ako sve bude u redu, dan kasnije nastaviti prema vrhu. Upute za obje skupine su vrlo jasne - u slučaju bilo kakvih objektivnih jače izraženih opasnosti (snijeg, magla, vjetar, loša podloga) ili zdravstvenih tegoba, odmah natrag. Najviše brine nestabilno vrijeme, jer se ciklona iz Bengalskog zaljeva neprestano premješta u ovom dijelu Himalaje. Za sljedeća dva dana vremenska prognoza nije baš najbolja, međutim možda se ovog puta okrene na bolje, jer se u posljednjih deset dana prognoza u pravilu uvijek okretala prema lošijem. No, put na planini (prtina, učvršćena užad, visinski logori) omogućuje da se u slučaju pogoršanja vremena, djevojke sigurno mogu spustiti u Bazni logor.
Ekspedicija se bliži kraju i neke činjenice su sasvim izvjesne: ako će vrijeme biti povoljno, a djevojke u formi, vrhu se možemo nadati 2. i 3.10.; evakuacija visinskih logora slijedi 4.10. zajedno sa silaskom skupina, iz Baznog logora kreće se s jakovima 5.10., put do nepalske granice predviđen je za 6.10, a dolazak u Kathmandu 7.10. Zrakoplov za Delhi polijeće 11.10, a dolazak u Zagreb je 12.10. Do tada, držite nam palčeve, naši su već plavi od stiskanja, jer danas je počelo teći pet odlučujućih dana na Tirkiznoj Božici.
Darko Berljak
Cho Oyu, Bazni logor (5700 m); 28.9.2007.
I DALJE SE ČEKA POBOLJŠANJE VREMENA
Prva jurišna skupina (Iris i Darija Bostjančić
i Vedrana Simičević) još prekjučer je krenula
iz Baznog logora prema vrhu
Prva jurišna skupina članica Prve hrvatske ženske alpinističke ekspedicije na Cho Oyu (Iris i Darija Bostjančić i Vedrana Simičević - slika 1) još prekjučer je krenula iz Baznog logora prema vrhu s planom zadržavanja svake sljedeće noći na sve višem visinskom logoru. Međutim, izvjesno je da će i treću noć zaredom provesti na Logoru 1 (6400 m), jer je zbog jakog vjetra i snijega nemoguće nastaviti put prema vrhu. Vrlo dinamične promjene vremena na Cho Oyu (današnja slika - br.2) nažalost, samo prema sve lošijem, zaustavile su ne samo našu, već i sve ostale ekspedicije u ovom području. Većina od njih je već odlučila da je gotovo sa sezonom i započeli su evakuaciju visinskih logora. Mnogo snijega i jak vjetar, najavljeni su i za sutra, međutim dani za uspon i za nas neumoljivo ističu i bez obzira na vremenske uvjete, prva skupina će sutra otići na Loggor 2 (7130 m) i tamo čekati možebitni "prozor" poboljšanja vremena, te pokušati uspon na vrh Tirkizne Božice u utorak 2. 10. Druga skupina (Iris Prebeg, Marija Maćešić, Milena Šijan i Jana Mijailović to će pokušati dan kasnije u srijedu 3. 10. Nažalost, rezervnih termina više nema - 4. 10. predviđen je za evakuaciju visinskih logora, a za 5.10. naručeno je 45 jakova koji će odnijeti naše dvije tone opreme u dolinu, a dalje ćemo nastaviti 6. i 7.10. terenskim vozilima prema nepalskoj granici i Kathmanduu u kojeg bismo po planu trebali doći popodne 7. 10. Ali i u tom dijelu putovanja postoji neizvjesnost, jer su se u Nepalu ponovo pobunili maoisti i najavljuju štrajkove i prekid svakog prometa od 4. do 6. 10. Kako će nakon toga izgledati naše putovanje 7. 10. rano je prognozirati, no prošle godine u sličnom slučaju, ekspedicije su se od kineske granice u Kathmandu prebacivale helikopterima, naravno ako su imali novaca to platiti ili su čekali danima smirivanje situacije.
No, o helikopterima i maoistima članice ekspedicije sljedećih pet dana neće još razmišljati, jer pred njima su odlučujući dani na Cho Oyuu, ali ako se nastavi to izuzetno loše vrijeme, priznat ćemo nadmoć prirode i krenuti kući.
Darko Berljak
Cho Oyu, Bazni logor (5700 m); 26.9.2007.
OLUJA NA CHO OYU
Plan da se ovog petka i subotu pokuša završni uspon od Logora 3 na vrh Cho Oyu, nažalost ostao je samo plan. Već treći dan u ovom dijelu Himalaje divlja nevrijeme koje otežava čak kretanje po Baznom logoru. Na njegovoj visini od 5700 m, vjetar dostiže brzinu od 100 km/h, snijeg ne prestaje padati, a vrlo lako je zamisliti kako to izgleda na L1 (6400 m) i L2 (7130 m), već postavljenim visinskim logorima Prve hrvatske ženske alpinističke ekspedicije na Cho Oyu. Sve članice su dobro i na sigurnom u Baznom logoru, no od naših susjeda Španjolaca čiji se jedan član, danas po nevremenu vratio s planine, čuli smo da je nekoliko šatora (srećom, ne naših) zajedno s opremom u njima s Logora 1 vjetar jednostavno odnio tko zna gdje u bespuća Tibeta.
Vremensku prognozu koju satelitskim telefonom svakodnevno dobivamo od DHMZ-a, uspoređujemo s prognozama koje dobivaju ostale ekspedicije u tom području, ali i sa stanjem vremena koje gledamo uživo i pokušavamo u malim rupama smirivanja vremena koje se najavljuju za kraj ovog tjedna pronaći mjesto za naša dva planirana uspona na vrh. Prije nevremena na vrhu Cho Oyua, 23.9. bilo je nekoliko penjača, navodno i nekoliko djevojaka iz Singapura, no izgleda da nisu došle do vrha, jedna je na silazu imala velikih zdravstvenih problema, a dva penjača iz Italije i Španjolske dobili su ozbiljne ozebline.
Za Himalaju je potrebna strpljivost, pa je današnji odlazak naše prve skupine od tri djevojke, iako su potpuno opremljene gotovo krenule prema Logoru 1, zbog vjetra stopiran u posljednji trenutak i odgođen za sutra. No, hoće li se ostvariti, ovisi o potpunom stišavanju vjetra, koji je sada u sedam sati navečer gotovo utihnuo, a tako bi trebalo ostati i u nekoliko sljedećih dana dok djevojke prođu sve visinske logore. Od Logora 3 trebale bi krenuti oko četiri sata ujutro po kineskom vremenu u nedjelju, 30.9. i do vrha će im trebati oko devet sati i još šest do Logora 2 gdje će prenoćiti i drugi dan nastaviti u Bazni logor. S danom razmaka sljedit će ih još četvoro djevojaka. Pratit će ih naše Sherpe, jedni od najboljih danas u Himalaji, koji imaju već mnogobrojne uspone na osamtisućnjake Everest, Lhotse, Makalu, Dhaulagiri, Shishu Pangmu i Cho Oyu, a svi su iz mjesta Thame i zovu se: Lakhpa, Dawa, Pasang i Nawang i sigurno će paziti na potpunu sigurnost naših djevojaka.
U slikama koje danas šaljemo, vidi se kako nam je ujutro bio zameten Bazni logor (a), kako je šatore trebalo otkopavati (b) i kako su nakon toga cure, koje su stalno pri apetitu, navalile na domaći špek.
Darko Berljak
Cho Oyu, Bazni logor (5700 m); 24.9.2007.
NA VRH KRAJEM TJEDNA
Zahvaljujući popravljenom laptopu Prva hrvatska ženska alpinistička ekspedicija opet može tekstom i slikama obaviještavati što se sve događa na šestoj najvišoj planini na svijetu.
Prije dva tjedna strujnim udarom iz generatora, laptop je prestao davati znakove života, izbrisana je kompletna ekspedicijska dokumentacija od 20 GB, gotovo svi programi i preko 2000 slika iz Kathmandua, trekkinga i aklimtizacijskih uspona u Tibetu.
U Baznom logoru, naši susjedi alpinisti-informatički "stručnjaci" iz SAD-a, Španjolske i Italije pokušavali su danima pokrenuti laptop, no bez uspjeha. S nekim programima, a posebno sofwerom "Thuraya" (za satelitsku vezu s Internetom), jedno popodne u nastupu bijesa i malo prije nego što je laptop htio baciti u obližnji ledenjak, D.Berljaku se posrećilo pokrenuti taj ukleti stroj i bar zasada preko njega se možemo uključiti na Internet, a uz velike napore i bez ijednog prigodnog Photo programa komprimirati neku sliku i napisati koji redak. Sve se to radi u krhkom šatoru na temperaturi oko nule, bez stalnog izvora energije, a brzina koja se postiže je obeshrabrujuća, jer slanje slike od npr.90 kb traje 10 minuta.
No, od tih informatičkih ekstremnih teškoća, sigurno su zanimljivije vijesti o našim djevojkama na Cho Oyu. Sve su napete i spremne za posljednji korak - juriš na vrh. Aklimatizacijske pripreme su završene, devet djevojaka prespavalo je u Logoru 2 na 7130 m, ostale na Logoru 1 na 6400 m i preostao je samo uspon preko postavljenih logora i onog (Logor 3 na 7600 m) koji se podiže dan ranije od uspona na vrh, noćenje u njemu, te najmanje devetosatni uspon na 8201 metara, iza kojeg slijedi šest sati spuštanja na noćenje u Logor 2.
Međutim, kako to uobičajno biva u Himalaji, kada je sve bilo spremno za vrh, nastupilo je loše vrijeme. Naoblaka traje cijeli dan, vidljivost je najviše pet metara, puše jak vjetar i neprestano pada snijeg. Prognoze govore da će tako potrajati uz jačanje SZ vjetra sve do 27.9. što se sve itekako osjeti i u Baznom logoru u kojem ovog trenutka divlja vjetar i trese naše šatore. U četvrtak bi se trebao otvoriti 48 satni prozor kakvog-takvog pogodnog vremena, a od 29. nadalje da će se vrijeme još više pogoršati.
Zbog toga, usprkos lošeg vremena, dvije naveze, a u svakoj će biti tri naše članice, krenut će iz Baznog logora u utorak 25.9. i u srijedu 26.9. prema visinskim logorima, kako bi tek nakon Logora 3 na visinama od 8000 metara uhvatile to razdoblje nešto boljeg vremena, pokušale doći na vrh i brzo se vratiti. Konačna odluka o sastavu tih naveza donjet će se danas navečer, no činit će ih one djevojke koje su se istakle od onih devet koje su već noćile na Logoru 2.
Istovremeno s tim usponima, jedna od članica pokušat će se s visine od 7600 metara spustiti sa skijama što ne bi bio samo hrvatski ženski rekord, već i druga visina s koje je skijao netko iz Hrvatske.
Nadajmo se da će se Tirkizna Božica smilovati, bar nakratko zaustaviti jake vjetrove koji već najavljuju zimski monsun, da snijega neće biti previše i da će se ovog petka i subote, rano ujutro po hrvatskom vremenu, zavijoriti naša zastava u rukama djevojaka na 8201 m visokom Cho Oyuu.
Darko Berljak
(šest novih slika u GALERIJI)
20.09.2007.
VEĆ OSAM HRVATICA PREKO 7100 m
Bazni logor (5700 m) cetvrtak, 20.9.07.
Prva skupina clanica Prve hrvatske zenske alpinisticke ekspedicije na Cho Oyu (Iris i Darija Bostjancic, Milena Sijan i Vedrana Simicevic) danas je zavrsila u posljednjih dvanaest dana sve planom predvidene aklimatizacijske uspone koji su se sastojali od uspona na Logor 1 (6400 m) i povratka u BC, uspona na L1, spavanja u njemu i povratka u BC, te uspona na Logor 2 (7130 m) i isti dan povratak u Bazni logor (5700 m). Taj posljednji uspon obavile su u velikom stilu - uobičajno vrijeme uspona od L1 do L2 od osam sati, obavile su za sest i pol, a s visine od 7130 m od L2 spustile su se u Bazni logor na 5700 m za samo pet sati.
Nakon dva dana odmora slijedi im zavrsni uspon preko svih postavljenih logora (1 i 2), postavljanja Logora 3 na 7650 m i uspona na vrh Tirkizne Božice (8201 m) koji bi se, ukoliko nece biti problema s vremenskim uvjetima, trebao dogoditi 26.9. oko 13 sati po lokalnom vremenu.
Nocas na Logoru 2 na 7130 m boravi druga skupina clanica (Iris Prebeg, Jana Mijailovic, Josipa Levar i Tihana Boban), sutra se vracaju u Bazni logor, a gore ih zamjenjuju Marija Macesic, Karolina Vranjes i Irena Gayatri Horvat. Ostale clanice taj posljednji aklimatizacijski uspon pokušat ce obaviti sljedecih dana.
Inace, vrijeme je tipicno himalajsko. Ujutro je vedro s vjetrom, suncano je do podneva kada se navuku oblaci i počne padati snijeg koji prestane predvecer. Noci su vedre i hladne, ali na visini od 7000 metara ima oko pola metta svjezeg snijega. Nasa ekspedicija preko satelitskog telefona SMS-om od Zorana Vakule i DHMZ-a, prima svakodnevno vrlo kvalitetne vremenske prognoze.
Treba se nadati da ce vrijeme ostati stabilno do kraja mjeseca kada bi se trebalo stici na vrh Cho Oyua, iako se od sljedecih dana najavljuje jacanje vjetra, no to je poznati prijelaz iz ljetnog u zimski monsun s znatnim padom temperature. U Baznom logoru ona je po noci oko minus deset, na Logoru 1 oko minus petnaest, na Logoru 2 oko minus dvadeset, a dalje prema vrhu za ocekivati je temperature izmedu minus trideset i cetrdest celzijusa. No, kvalitetna oprema omogucuje da se clanice dobro nose s tim temperaturama.
Zanimljivo je da nitko od ostalih ekspedicija koje se tu nalaze (americka, singapurska, spanjolska, talijanska, kineska) ne pokusava krenuti od Logora 2 prema gore, kao da cekaju da netko drugi isprti dubok snijeg i postavi uzeta preko teskih detalja. Te ekspedicije imaju u pravilu na svakog clana jednog Sherpu, dok nasa na dvadeset clanica ima tek cetvoricu Sherpa.
Darko Berljak
19.09.2007.
Aklimatizacija
Evo napokon novih vijesti a i jedna originalna fotografija sa Cho Oyu. Na njoj su Marija, Jelena i Ena prije dva dana kad su uspele Logor I.
U međuvremenu djevojke su i na Logoru II na 6900 m i danas gore spavaju sestre Daria i Iris, Milena i Vedrana. Još se gore spremaju Iris P., Josipa, Jana i Tihana i to je praktički zadnji aklimatizacijski uspon prije konačnog uspona na vrh kog očekujemo oko 26. rujna.
U ekspediciji je sve u redu, svi su dobro i zdravo.
tel. D. Berljak (B. Meštrić)
14.09.2007.
Prvo noćenje na visokom nivou
Osam članice ekspedicije (Darija, Milena, Vedrana, Irena, Tihana, Josipa, Jana i Iris P.) noćas spavaju u Logoru 1 na visini od 6400 m i sutra nastavljaju uspon prema predjelu ledenih stupova (seraka) na visini od 6800 m i nakon toga se spuštaju u bazu.
Tu se u ponedjeljak planira PUYA (posveta baznog logora), a nakon toga formiraju se tri grupe koje će kontinuirano nastaviti uspon prema vrhu. Planiranje uspona je olakšano zahvaljujući svakodnevnim kvalitetnim meteorološkim prognozama koje se telefonskom vezom (SMS) dostavljaju iz Državnog hidrometeorološkog zavoda iz Zagreba, a u praksi se provjeravaju na samoj planini. Prognoze su vrlo točne i članice se na njima zahvaljuju, posebno voditelju prognostičkog tima g. Vakuli.
U Logoru 1 nalazi se sad oko 500 kg korisnog tereta ( hrana i oprema) za opremanje svih visinskih logora. Teret su u nekoliko navrata prenijele sve članice ekspedicije, koje se tako aklimatiziraju za daljnje uspone. Prema terminskom planu očekivani uspon na sam vrh (8201 m) planiran je za termin oko 26. rujna, jasno ukoliko to dozvole vremenske prilike.
Članice ekspedicije su zdrave i dobro, zahvaljuju se na svim porukama podrške, posebno one koju je uputila potpredsjednica Vlade gđa. Kosor, i poručuju da, zbog problema koje imaju s internetskim vezama, mogu primati SMS poruke na redovite njihove brojeve mobitela, jedino što ih one mogu pročitati i odgovoriti s kašnjenjem od dva dana. Fotografije treba očekivati kad se riješe problemi veza.
tel. D. Berljak (D. Novak)
10.09.2007.
Bazni logor - usprkos svemu!
Zlosretni nagovještaj sa kraja prethodnog javljanja u potpunosti se obistinio. Zaista se nismo uspjeli javiti više od sedmice, ali, ozbirom na to što nas je sve snašlo - zapravo ne nas, koliko našu elektroniku, dobro smo se i javili. Ovaj izvještaj je prispio do Zagreba preko naše ipak koliko/toliko pouzdane Thuraye (satelitskog telefona) a pribilježio ga je i obradio naš Meštar, direktno na web. Ako se pitate gdje su slike - pitate se s pravom! Ima slika, ali u našim aparatima. A naš laptop, s kojim smo tako uspješno počeli slagati lijepe i za ove uvjete bogate foto-web-albume malo je pokleknuo u borbi s naponskim šokovima lokalnog generatora. Dakle, dok nešto ne rješimo na drugi način, zadovoljite se sa arhivskim slikama naše Božice. Hajdemo sad na vijesti!
Ekspedicija se odvija svojim tijekom čak malo i ispred. U petak 7. rujna dohvatili smo se baznog logora čak dva dana prije planiranog. No, u zadnji čas! U međuremenu se cesta prema Nepalu srušila i više se njome ne može, tako da druge ekspedicije moraju dolaziti avionom. A u baznom logoru ima nekoliko ekspedicija i svi se patimo po izrazito lošem vremenu, zapravo svi čekaju da se vrijeme smiri i snijeg slegne. U međuvremenu je naša Darija Bostjančić uspjela dohvatiti prvi logor na 6300 m, poneke ekspedicije idu i do 6500 ali dalje se jednostavno ne može. Ništa nego čekati. Sutra će desetak djevojaka krenutu prema prvom logoru i ponijeti dio opreme.
U ekipi je sve dobro i veselo, a i zdravo, ako zanemarimo one uobičajene kašljeve i temperature. Jedva čekamo da se situacija raščisti i snijegovi slegnu pa da krenemo.
D. Berljak (B. Meštrić)
2.09.2007.
Dolazak u Tibet
PRVA HRVATSKA ŽENSKA ALPINISTIČKA EKSPEDICIJA PREŠLA HIMALAJU
U petak, 31.kolovoza rano ujutro po nepalskom vremenu članice Prve hrvatske ženske alpinističke ekspedicije „Cho Oyu 2007“ krenule su prema nepalsko/kineskoj granici udaljenoj 140 m od Kathmandua. Po jakoj kiši, povremenim zastojima na blatnoj i od monsuna prilično uništenoj cesti, stigle su za šest sati do pograničnog mjesta Kodari. Carinski i ostali poslovi za prijelaz granice 3,5 tona opreme, hrane i goriva te devetnaest članica, liječnika i tehničkog voditelja, četvoricu Sherpa penjača i jednog Sherpa kuhara trajali su nekoliko sati.
Dva dana koliko je bilo na rasplaganju u Kathmanduu, nakon što se prva skupina koja je otišla iz Zagreba prije dva tjedna, spojila s drugom grupom, bila su ispunjena mnogobrojnim obvezama. Potpisano je preko 1000 razglednica koje će doći u Hrvatsku za desetak dana, nabavila se preostala oprema i hrana, sve to je zapakirano u 145 posebna tereta, posjetio se Bijeli hram, samostan u svetištu Boudhanath gdje su djevojke zajedno s petoricom Sherpa primile budistički blagoslov te brifinga u agenciji Everest Trekking Ltd koja ekspediciji pomaže sa svojim servisom u Nepalu i Tibetu.
Točno u ponoć između petka i subote, ekspedicija je u šest Toyota Landcruisera i s jednim kamionom krenula na uzbudljivu 30 km vožnju između kineskog pograničnog mjesta Zhangbu i Nyalama koji se nalazi na 3700 m neposredno ispod tibetske visoravni. Zbog skore Olimpijade u Pekingu, jedina cesta, koja od Pakistana do Burme prelazi Himalaju u širini od 2900 km je cesta koja spaja Kathmandu i Lhasu, obnavlja se i po njoj je dozvoljen promet samo od ponoći do tri ujutro. Zapravo, sada cesta i ne postoji, jer je puna odrona, rupa i mehanizacije koja sve to popravlja, a za živce putnika dobro je da se vozi po noći, kako se ne bi vidjelo da kotači prolaze po samom rubu više stotina metara dubokih ponora. Inače, tu makadamsku cestu koja se u samo 30 km penje s 1000 na 5200 m otvorena je 1985. i sada je u jadnom stanju, stranci su odmah nazvali Road to Hell (Cesta za pakao). U pola četri ujutro, otišli smo na počinak u vrlo zapuštenom „hotelu“ Snowland u Nyalamu.
Dva i pol dana, koliko ekspedicija ostaje u tom mjestu, iskoristeni su za nekoliko aklimatizacijskih uspona u okolici na vrhove između 4500 i 5500 m. Obavljen je i test kretanja na tim visimama i rezultati su i više nego zadovoljavajući. Većina članica, na visini od 5000 m, prelazi 100 visinskih metara za manje od deset minuta.
Vrijeme je i dalje monsunsko, kiša pada bar nekolko sati dnevno, ali što idemo dalje prema sjeveru, oborina je manje i već ima i dužih sunčanih razdoblja.
Nekoliko djevojaka ima manjih zdravstvenih problema (prehlade, kašljanje), no stanje cijele skupine je vrlo dobro i sve nestrpljivo očekuju kada će konačno ugledati naš cilj, šesti na svijetu vrh po visini – Cho Oyu i njegovih 8201 m.
To će se po svemu sudeći dogoditi za dva dana, jer u Nyalamu ostajemo do ponedjeljka kada ćemo nakon vožnje od dvjesta kilometara po pustinji sa sjeverne strane Himalaje, doći u Tingri na 4500 m, posljednje naselje na našem putu. Iza njega u tzv. Auto bazi ostat ćemo još dva dana i najvjerojatnije 7.9. krenuti na našu 35 kilometarsku pješačku etapu s 67 yakova koji će nam nositi 3,5 tone opreme u Bazni logor na 5700 m i odakle zapravo počinje ono glavno – dvadesetisedmodnevi uspon preko tri visinska logora na Cho Oyu.
Sljedećih sedam dana, ekspedicija će biti u stalnom pokretu pa će u tjednu koji dolazi biti manje naših javljanja. Tek u Bazbom logoru ćemo postaviti naš generator i pokušati satelitskim telefonom slati slike s tog dijela našeg puta, no ako nam ne uspije slanje kvalitetnih slika, cijelo vrijeme imat ćemo sigurnu govornu vezu preko satelia „Thuraya“.
Darko Berljak
(ostale fotke u GALERIJI)
28.08.2007.
Dolazak druge grupe u Kathmandu- Ponovo zajedno!
Utorak, 28.08.2007. u 16.35h po nepalskom vremenu prva grupa se okupila na areodromu u Kathmanduu da dočeka drugu grupu. Naoružane fotoaparatima i kamerom pratile smo svaki avion koji je, probivši se kroz guste oblake na nebu, osvanuo na nebu nad Kathmanduom. Tek 6 po redu bio je avion iz Delhia. Prolazak druge grupe kroz carinu odužio se. Trebalo im je 40ak minuta da ih konačno ugledamo kako guraju kolica natrpana teškim transportnim vrećama. Tada je počelo veselje, cika i dreka i crvena majice preplavile su zračnu luku u Kathmanduu. Dobrodošlicu im je zaželio i Tashi Jangbu Sherpa, vlasnik agencije EVEREST TREKKING LTD, te je okitio 12 cura i ekspedicijskog liječnika „Dok-a“ cvijetnim vjencima. Nakon smještanja u hotelu otišle smo u posjet Boudnathu gdje se povodom punog mjeseca održava svečanost. Ostalo nam je jos samo još 2 dana do polaska i imamo još puno toga za izorganizirati i obaviti. Polazak prema kineskoj granici planiran je za petak 31.08.2007. u 6.00h po nepalskom vremenu. Sretno nam bilo!
Jelena
(ostale fotke u GALERIJI)
26.08.2007.
Treking na Shivina jezera
Ponedjeljak, 7.00h Darko, Ana Marija, Jasminka, Anita, Gayatri, Marija, Sherpe Lakhpa i Pasang Chirri (koji će biti sa nama i na Cho Oyu) i ja ukrcavamo se u minibus i ostavljamo kišni Kathmandu iza sebe. Cilj nam je mjesto Dunche iz kojeg ćemo započeti svoj trekking. Cesta kojom se vozimo uska je i zavojita sa rijetkim ugibalištima, blatna i puna rupa, pozaspalih pasa, vesele djece i lijenih goveda.Vijugali smo slikovitim krajolikom promatrajući divlju rijeku, plodna rižina polja i blatne zaseoke koji su još uvijek bili umotani u maglovite kišne oblake. Nakon 60ak kilometara vožnje sišli smo sa „autoputa“ i nastavili grubom makadamskom cestom što nas je još više usporilo. Nakon desetak sati vožnje došli smo do klizišta gdje su lokalci napravili „instant“ selo i sa veseljem nas dočekali nadajući se će nešto zaraditi noseći naše ruksake preko urušenog djela ceste. No prevarili su se! Nakrcavši naše ruksake na leđa krenule smo za našim Sherpama-vodičima na drugu stranu gdje nas je čekao drugi minibus koji će nas prebaciti do Dunche-a. Do busa smo hodale oko pola sata, a putem smo imale prvi bliski sustret sa dzugama (dzuga=pijavica na nepalski). Od tada pa nadalje imamo osjećaj da stalno nešto gmiže po nama i sve nas svrbi. Putem nailazimo i na barikade koje nam priređuju djeca držeći se za ruke i pokušavajući nam prodati cvijeće. Igra lanca-probijanca veseli i njih i nas. Ukrcavanje u bus i vožnja od kojih 40ak minuta po nemoguće lošoj cesti i evo nas u Dunche-u. (1965m). Smještamo se u „hotel“ i po prvi puta nakon tjedan dana vrijeme se proljepšava.
Iduće jutro praćeni suncem krećemo prema Sing Gompi. Prvo malo spuštanja u kanjon, prelazak preko rijeke pa uspon malim strmim putićem. Sva sreća pa nije jako blato. Nakon 4 h laganog hoda stižemo u Sing Gompu na 3250m. Marija, gayatri i ja odlučujemo se dići još malo i prošetati do Choyolangpati (oko 3600m). Pri povratku Gayatri i ja priuštile smo si uzbudlljiv spust do Sing Gompe jašući na malim konjićima čija spretnost i kretanja po teškom terenu i skliskim kamenim stepenicama me oduševila. Još malo druženja sa domaćinima u lodgeu i na spavanac. Kiša opet pljušti.
Srijeda ujutro- ponovo sunčano. Rano dizanje i pravac na gosaikund (4350 m). Zbog zdrastvenih poteškoća koje su pojedine cure počele osjećati kretali smo se polako. Nakon 5h hoda stigle smo do svetih jezera. Neke cure odlaze na spavanac, neke na šetnju oko jezera Gosaikund, a Marija i ja u pratnji Pasang Chirrija odlazimo slikovitim putem kraj jezera (Gosiakund, Dudh Kund, Ganesh Kund, Surya Kund,...) do Lauribinayak Passa (4610m) u izvidnicu za vrh koji smo planirale sutradan popesti. No nismo imale sreće jer se vrijeme pokvarilo i zaklonilo Surya Peak (5144 m) u oblake. Sazanale smo od usputnih prolaznika da do vrha nema puta nego je potrebno penjuckati po skliskoj stijeni i travi. Kiša nas je potjerala natrag u lodge.
Četvrtak je nas je dočekao s kišom. Vidljivost je bila minimalna zbog čega smo se Jasminka, Marija i ja odlučile da ne idemo na Surya Peak, nego smo se uputile na obližnji vrh od 4800m na koji je vodio uski i strmi putić. Na vrhu smo prisustovale ceremoniji koju su izvodila četvorica šamana. Naime povodom punog mjeseca u Gosaikund-u se organizira shivin Tajj festival i dolazi mnogo vjernika. Spustivši se ponovo do Gosaikunda prošetale smo se oko donjih i jezera promatrele obredno kupanje u Shivinom jezeru.
Oko podneva uputile smo se, praćene kišom, prema Sing Gompi. U petak ujutro već smo bile u Duncheu i ukrcavamo se u mali džip koji nas prebacuje ponovo do odronjenog djela ceste. Prelazimo preko i na kiši čekamo autobus za Kathmandu. Vrijeme provodimo družeći se sa lokalnim stanovništvom uz čaj i boreći se sa dzugama. Još desetak sati vožnje i evo nas ponovo u užurbanom Kathmandu-u.
Jelena
(ostale fotke u GALERIJI)
21.8.2007.
Kroz blato do Dunchea
Članice ekspedicije jučer su otišle na šestodnevnu visinsku aklimatizaciju u područje Lamtang Himala. Vožnja malim autobusom do 120 km udaljenog mjesta Dunche koji se nalazi blizu nepalsko/kineske granice trajala je oko deset sati. Razlog tome je vrlo loša cesta, blato i mnogobrojna klizišta, a preko jednog se ni uz velike napore nije moglo prijeći te se nastavilo kamionom koji je već tjednima blokiran na drugoj strani te prirodne prepreke. Djevojke su nastavile prema svojoj prvoj dionici Singh Gompi na visini 3500 m, a danas će doći na Gosiakundska jezera (4500 m) odakle će sljedećih nekoliko dana raditi aklimatizacijske uspone na okolne pettisućnjake. Njihova pratnja su Pasang i Dava, dvojica od četvorice Sherpa koji će s nama ići na Cho Oyu. Darko Berljak se kasno navečer vratio u Kathmandu da nastavi poslove oko kupnje preostale opreme, hrane i goriva te svega ostalog za nesmetan odlazak ekspedicije u Tibet koja treba uslijediti 31.8. nakon dolaska druge skupine koja kreće iz Zagreba sljedeći ponedjeljak.
Jučer smo nakratko, ali konačno ugledali i komadić vedrog neba i snijegom pokrivenu Himalaju. Iako kiša i dalje pada, daje se naslutiti da će se vrijeme uskoro ipak bar malo popraviti. Inače, u južnom Nepalu u pokrajini Terai velike su poplave, tisuće stanovnika trebalo je evakuirati zbog nabujalih rijeka koje i dalju rastu. Te vremenske nepogode uzrokuju probleme u prijevozima (uključujući i zračne), u snabdjevanju električnom energijom (često nema struje) i kada se tome pridoda višednevni štrajk službe za odvoz smeća i kolaps prometa u Kathmanduu zbog stalne kiše, za nekoga koje tu prvi puta, situacija izgleda dosta dramatično. No, to je ovdje uobičajno i sve će se u trenutku dovesti u red kada zasije sunce. Ovo je predzadnji nalet monusuna, nakon njega u pravilu nastaje zatišje do početka listopada, kada ljetni monsun završava i započinje zimski bez oborina, ali s jakim vjetrom i velikim hladnoćama na visini. No, do tada Prva hrvatska ženska alpinistička ekspedicija trebala bi u Himalaji završiti sve planirano na Cho Oyu-u (8201 m), šestoj po visini planini na svijetu.
Darko
(ostale fotke u GALERIJI)
16.08.2007.
Sedmočlana prethodnica stigla u Kathmandu
Članice Prve hrvatske ženske alpinističke ekspedicije 15.8. navečer iz Indije stigle su u Kathmandu, glavni grad Nepala.
Vrijeme je pravo monsunsko i gotovo cijeli dan pada kiša. Mnoge ceste u Nepalu zbog mnobrojinih klizišta su neprohodne, međutim ona koju ekspediciju najviše zanima – 450 km od Kathmandua do kineske granice i preko Himalaje u Tibet do mjesta Tingri, zasada odolijeva, kako kažu najjačem monsunu u posljednjih 40 godina.
No, te vremenske nevolje nisu omele prethodnicu od sedam članica, da u četvrtak s aerodroma podignu 500 kg opeme koja je u 13 plastičnih bačava poslana iz Zagreba još prije tri tjedna, da i prekontrolirajusvu opremu i započnu pakinje za daljnji transport prema planinama (slika 1).
Bilo je vremena za i za kratku šetnju gradom (slika 2) i za posjet Shwayambhunathu – hramu iznad doline Katmandua (3 i 4).
Dosta problema, ne samo ekspediciji vec i cijelom Kathmanduu zadaju vrlo cesti prekidi struje zbog jakih nevremena, a navecer su visestane redukcije, tako da se i ovaj izvjestaj poslao preko generatora.
Naša ekspedicija, izaziva veliku pozornost u Kathmanduu i mnogi mještani već izdaleka prepoznaju djevojke i svi im žele sreću na Cho Oyuu, visokom 8201 m, po visini šestom vrhu na svijetu na kojeg polaze odmah po dolasku ostalih 12 djevojaka koje iz Zagreba kreću 27. ovog mjeseca.
Darko Berljak
(ostale fotke u GALERIJI)
14.08.2007.
Prva grupa krenula za Kathmandu
Prvu grupu ekspedicije, u sastavu 7 djevojaka + Darko Berljak, ispratili smo u utorak 14.08. na zagrebačkom aerodromu.
SRETAN PUT !!!
(ostale fotke u GALERIJI)