Copyright © Hrvatski planinarski savez: Nijedan dio sadržaja ovih web-stranica ne smije se objavljivati u drugim medijima bez dopuštenja Hrvatskog planinarskog saveza (kontakt: hps@plsavez.hr, 01/48-24-142, 01/48-23-624)
03.09.2009. Zagreb
GRADONAČELNIK „SUMMITERICAMA“ I VODITELJU EKSPEDICIJE URUČIO MEDALJE GRADA ZAGREBA
Vrlo smo ponosni na to što ste osvojili vrh svijeta, a još više što ste se vratili živi i zdravi, tim je riječima zagrebački gradonačelnik, na primanju 3.rujna ove godine na Trgu Stjepana Radića, izrazio svoje oduševljenje podvigom koji je hrvatska ženska alpinistička ekspedicija „Mt. Everest 2009“ ostvarila uspevši se na najviši svjetski vrh u svibnju ove godine.
Osim čestitki, gradonačelnik je dvjema članicama ekspedicije koje su došle na vrh Mount Everesta, Iris Bostjančić i Eni Vrbek, te voditelju ekspedicije Darku Berljaku, uručio medalje Grada Zagreba, koje su im, u povodu Dana Grada Zagreba, na prijedlog Planinarskog saveza Zagreba i Zagrebačkog sportskog saveza, dodijeljene za postignute i zapažene sportske rezultate te promociju zagrebačkog i hrvatskog sporta na domaćoj i inozemnoj sceni.
U znak zahvalnosti na pomoći i podršci tijekom uspona, djevojke i njihov voditelj uručile su gradonačelniku Bandiću časopis s reportažom o usponu, tradicionalni nepalski nož khukri te komadić stijene s najvišeg vrha na svijetu. Gradonačelnik je najavio pomoć grada o najmu dvorane za skoro predavanje u Zagrebu, prostora za izložbu o ekspediciji i podršku budućim ekspedicijskim projektima.
31.07.2009. Umag
PREDAVANJE O EKSPEDICIJI NA TENISKOM ATP TURNIRU U UMAGU
Na prošlotjednom ATP teniskom turniru u Umagu na poziv organizatora kao posebne gošće sudjelovale su Darija i Iris Bostjančić, Tea Đurek i Darko Berljak, članice i voditelj ekspedicije „Mt.Everest 2009“. U petak, 31.7. u Kongresnoj dvorani hotela „Sol Coral“ održano je predavanje o tom pothvatu pred mnogobrojnom publikom, organizatorima turnira, a uvodnu riječ prije predavanja imao je Zlatko Mateša, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora.
22.07.2009. Rijeka
ODRŽANO PREMJERNO PREDAVANJE O EKSPEDICIJI „Mt.EVEREST 2009“
Za one koji su tamo bili, za one koji će tamo tek doći, ali najviše za one koji tamo nisu bili i nikad neće otići, uvodne su riječi projekcije foto i video materijala o ekspediciji »Everest 2009« koja je prvi puta prikazana 22.srpnja u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku u Rijeci. U rasprodanoj dvorani preko 500 gledatelja preko dva sata uživalo je u četiristo fotografija i 30 minutni film uz komentare članica Hrvatske ženske alpinističke ekspedicije s puta koji je trajao 72 dana i tijekom kojeg su alpinistice proživjele trenutke kojih će se sjećati cijelog života.
Dupkom puni HKD mogao je tako po prvi put »zaviriti« kako je izgledao uspon na 8850 metara visoki Everest ili mjesto »gdje je nebo tako visoko da ga se može dodirnuti«. Četrnaest mjeseci napornih treninga, dolazak u Katmandu, aklimatizacija, logori, penjanje, slike su koje su Iris Bostjančić, Darija Bostjančić, Vedrana Simičević, Milena Šijan, Ena Vrbek, Sunčica Hrašćanec, Josipa Levar, Jana Mijailović, Tea Đurek, Sanja Đurin, Lana Đonlagić i voditelj Darko Berljak donijeli natrag u domovinu kako bi svi mogli uistinu vidjeti koliko je težak i zahtjevan bio taj pothvat.
03.06.2009. Zračna luka Pleso, Zagreb
DOBRO NAM DOŠLE, DJEVOJKE!
Povratkom članica hrvatske ženske himalajske ekspedicije "Everest 2009" u Hrvatsku danas je završena jedna od najvećih i najsloženijih akcija Hrvatskog planinarskog saveza u njegovoj 135 godina dugoj povijesti. Članice ekspedicije na povratku s najvišeg vrha svijeta dočekali su u VIP salonu Zračne luke Pleso članovi njihovih obitelji, brojni planinari, predstavnici HPS-a na čelu s predsjednikom prof. dr. Hrvojem Kraljevićem, potpredsjednica Vlade RH Jadranka Kosor, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić s najbližim suradnicima, pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić i drugi. Uz čestitke, zahvale i suze radosnice svečanost je potrajala više od sat vremena, a zaključena je rezanjem torte oslikane motivom s Himalaje.
02.06.2009. HPS, Zagreb
SVEČANI DOČEK U SRIJEDU 3. LIPNJA U 16.25 U ZRAČNOJ LUCI PLESO!
Članice Hrvatske ženske himalajske ekspedicije i vođa ekspedicije Darko Berljak u Hrvatsku stižu u srijedu 3. lipnja zrakoplovom iz Münchena za Zagreb, koji u zračnu luku Pleso slijeće u 16 sati i 25 minuta. U zagrebačkoj zračnoj luci priređuje se svečani doček. Djevojke će po dolasku pozdraviti predsjednik HPS-a prof. dr. Hrvoje Kraljević, predstavnik HOO-a i predsjednica Organizacijskog odbora i potpredsjednica Vlade RH Jadranka Kosor te brojni planinari, prijatelji i drugi zainteresirani građani.
Želite li sudjelovati u svečanosti, dođite u zračnu luku Pleso do 16 sati. Molimo sve koji će sudjelovati da se drže reda i protokola.
01.06.2009. Kathmandu
"OTISAK" U RUM DOODLU
Bliži se dan našeg povratka. Suveniri i pokloni uglavnom su kupljeni, intervju Mrs. Howley sa našim summiterkama već je par dana iza nas, Darko odradio debriefing u ministarstvu... Jedino što je još preostalo je dostojno proslaviti naš uspjeh i naravno ostaviti neki vidljivi trag našeg boravka ovdje.
Nakon preksinoćnje korejske večere kod Mr. Parka, sinoć je na red došla i sad već tradicionalna večera u Rum Doodlu, popularnom pub-restoranu gdje se kroz godine ustalio običaj da se po uspješnom povratku sa ekspedicije ili trekinga okupi kompletna ekipa i uz piće i iće ostavi svoj „footprint“.
Kako je naša ekspedicija ipak bila ženska, tako je i naše stopalo dobilo adekvatni pedikerski tretman, ofarbane nokte i naravno sve naše autograme i slike.
Danas, na naš posljednji dan ove 2,5 mjesečne himalajske putešestvije, na redu je i svečana vrtna večera u hotelu Shangrila. Ako je suditi po istoj održanoj prije 1,5 godinu u čast Cho Oyu ekspedicije, očekuje nas raskoš i puno finih jela.
Time se zapravo i naša ekspedicija privodi kraju jer nas sutra očekuje prvo let za Delhi, zatim naporna 15 satna stanka u njemu, potom duuugi let za Munchen i zatim jedan kratki za Zagreb gdje se vidimo u srijedu popodne.
See you soon
himalajke
29.05.2009. Kathmandu
KATHMANDU AGAIN
Dragi naši, evo nas sve bliže i bliže kući. Vrijeme nam je i ovaj puta bilo naklonjeno te je let iz Lukle za Kathmandu odrađen u revijalnom stilu prvim jutarnjim avionom, naravno ponovo uz neizostavni bombon i vatice za uši. Čak su se i oblaci razmaknuli ne bi li još jednom bacili pogled na himalajske vrhunce po kojima smo posljednja 2 mjeseca hodali kako polako prelaze u bezopasne brežuljke kompletno izrezbarene plodnim terasicama.
No kako sve ne može biti idealno, naše stvari nisu doživjele istu sudbinu. Osim tek nekolicine vreća koje su stigle s nama skroz do hotela, jedan dio leži u Lukli na aerodromu, dok se nekolicina preostalih još vjerojatno trucka na leđima zopkija putujući prema Lukli.
U Kathmandu nas je dočekao naš dragi domaćin Tashi, uz šampanjac i veliki transparent dobrodošlice. No kako je to bio tek početak gdje nas prava fešta tek očekuje, dan smo uglavnom proveli u beauty salonu ne bi li se barem djelomično civilizirali i doveli u red. Da nas samo vidite ovako lijepo ofarbane, podšišane, obrijane, namazane, premazane, izmasirane... kao da nikada nismo niti napustili civilizaciju.
Tako sad ova 3 dana koja nam preostaju do polaska za Zagreb, možemo iskoristiti za shopping, kupovinu suvenira i naravno fešte...
Toliko za danas, još vam se javimo prije polaska.
himalajke
27.05.2009. Namche Bazar
STIGLI U NAMCHE, SUTRA IDEMO U LUKLU
Zadnja dva dana bila su dosta uzbudljiva. 25.svibnja prema planu krenuli smo iz BC-a samo s najnužnijim stvarima na leđima. Taj dan trebalo je doći pedesetak yakova u logor, Sherpe su trebale na miru osušiti svu opremu, raspremiti sav logor, napraviti terete po 60 kg za svaku životinju i s danom razmaka doći za nama u Namche. Neposredno prije polaska počela je snježna mećava, krenuli smo, prošli Gorak Shep, Lobuche i putem naišli na yakove i njihove goniče koji su se u nemogućim uvjetima probijali prema Baznom logoru. Snijeg nije prestajao, na visini od 4000 m zamijenila ga je jaka kiša i predvečer smo uz svu zaštitu koju smo imali (goretexi, kišobrani) mokri do gole kože došli u Pangboche (3900 m). Robu nismo mogli dobro osušiti i ujutro smo mokri nastavili dalje. Mještani su nam govorili da je počeo monsun i da će kiša prestati za dva mjeseca. Izgledalo nam je da su u pravu, jer ne da nije prestala, već je padala je sve jače. Po blatu, preskakući bujice koje su se slijevale sa svih strana, balansirajući s kišobranima i dalje potpuno mokri u rano popodne stigli smo u Namche.
Brat našeg prijatelja i agenta Tashija ovdje ima najvjerojatnije najbolji „hotel“; za razliku od ostalih u mjestu koji većinom imaju zajedničke zahode i tuš, mi to imamo u svakoj sobi, sve je jako uredno i čisto i nakon 55 dana mogli smo se pošteno oprati i naspavati u krevetima s posteljinom. Ne treba opisivati koji nam je to bio užitak.
No, saznali smo da zbog visokog snijega yakovi nisu mogli doći u Bazni logor i da su se vratili ispod zone snijega u Pheriche. To je sada problem koji ovog trenutka ne znamo kako rješiti. Danas navečer ta oprema teška tri tone trebala je na yakovima doći u Namche, tu se trebala pretovariti na zopkije (mješanac krave i yaka) koji mogu za razliku od yakova podnjeti visinu ispod 3000 m na kojoj je Lukla u kojoj moramo biti sutra navečer. Ekspedicijska oprema, ali i naša osobna izuzetno je skupa i u Kathmanduu je trebamo sortirati i poslati kući cargom. Očito je da neće stići danas u Namche, ni sutra u Luklu, kako bi prekosutra odletila s nama u Kathmandu.
No, možda si s time i previše razbijamo glavu, jer izgleda gotovo nevjerojatno da bismo mogli odletjeti na vrijeme u nepalski glavni grad. Danas ujutro nakon 72 sata neprestanog lijevanja kao iz kabla kiša je napokon prestala, oblaci su se razišli na sat vremena, međutim već u pola devet opet se sve zatvorilo i kiša samo što nije opet počela. „Aerodrom“ u Lukli s pistom dugom 250 m ukopanom uzbrdo da se zrakoplov zaustavi prije strme padine, može primati male aviončiće (najveći od njih su Twin Otteri s 15 sjedala) samo ako je zadovoljavajuća vidljivost preko svih planinskih grebena na putu od Kathmandua. Ako ih pokrivaju oblaci od leta nema ništa. Bio ovo monsun ili samo njegova najava, za prekosutra kao i za vrh Everesta, potrebna nam je opet neka „vremenska rupa“ da se kroz nju provučemo do Kathmandua. A tamo ćemo uz još bolji komfor razmišljati o opremi koja je ostala daleko od nas. Sve članice su dobro i vrhunskog zdravlja, što se ne može reći za voditelja koji im uobičajne probleme s leđima.
24.05.2009. Bazni logor
MALE PACIJENTICE DARIA I DOROTEA BILE SU S NAMA NA VRHU SVIJETA
Sredinom ožujka, nekoliko dana prije odlaska na našu ekspediciju, Iris i Lana posjetile su u Vinogradskoj bolnici male pacijentice Dariu i Doroteu, koje boluju od leukemije. Željeli smo da im Iris i Lana u ime ekspedicije „Mt.Everest 2009“, izraze psihološku podršku za hrabro suočavanje sa zahtjevnim liječenjem, a s druge strane da to bude i poticaj našoj ekipi da ustraje do svojeg cilja i u njihovo ime.
U sličnim prilikama često se pozivaju novinari i snimatelji, no zaključili smo da je najbolje da taj razgovor bude samo između nas, djevojčica i njihovih roditelja. Odnjeli smo im znak i brošuru naše ekspedicije i ispričali im sve što ih je zanimalo o putovanju u Himalaju dugom 72 dana te kako ćemo se tamo boriti s visinom, vjetrovima, lavinama, ledom i snijegom penjući se na vrh svih vrhova. Znali smo da će ta naša borba biti puno jednostavnija i lakša od teške životne borbe koje vode te dvije djevojčice. One su uz pomoć svojih roditelja napravile zastavicu, koja se u njihovo ime 19.svibnja ove godine zavijorila iznad cijelog svijeta.
Saznajemo kako su male Daria i Dorotea u fazi kućnog liječenja i kako je tok liječenja uspješan.
Darii i Dorotei šaljemo najljepše pozdrave iz Himalaje, uz poruku da u životu i dalje budu hrabre.
Sutra nam ističe Thuraya satelitski DSL, a i napuštamo Bazni logor, pa se nećemo javljati najmanje dva dana dok ne stignemo u Namche Bazar (tamo postoji internet). Dan hoda nizbrdo je Lukla u kojoj se nalazi mali STOL (Short take off and landing) aerodrom koji već nekoliko dana ne radi zbog lošeg vremena kojeg neki proglašavaju početkom ovogodišnjeg monsuna. Imamo rezervirani charter let za 29.svibnja i ako poletimo, najkasnije u 10:00 ujutro smo u Kathmanduu i od tamo ćemo se odmah javiti. Ako zrakoplov ne poleti, možda nam se posreći koji drugi dan do 2.lipnja za kada imamo karte za Delhi i Munchen iz kojeg bismo trebali doći u Zagreb, 3.6. popodne. Ako i to propadne, morat ćemo oko 150 km pješice do Jirija, pa autobusom u Kathmandu i kada uspijemo promjeniti avio karte, javit ćemo kada dolazimo.
23.05.2009. Bazni logor
SVI SMO U BAZNOM LOGORU
Milena i Ena na vrhu Mt. Everesta
ponovo svi na okupu
Došao je dan kojeg smo dugo i željno čekali. Danas iza jedanaest ujutro iz Ledeneg slapa u Bazni logor došle su „summiterice“ Milena Šijan i Ena Vrbek, te dr.Lana Đolnagić i Sunčica Hraščanec koje su provele osam dana u Logoru 2 ispraćajući i dočekujući naše djevojke u njihovim usponima i silazima s vrha Mount Everesta. Sunka je vrijeme provela većinom sve to snimajući, a Lana liječeći mnoge pacijente kojima i sama ne zna broj.
Doček na ulazu u Ledeni slap bio je vrlo bučan, veseo, a kao i jučer prepun emocija. Teško da je neka druga ekspedicija priredila takav doček svojima koji su bili na vrhu. I ne samo njima, već i svojim Sherpama, našem Lakhpi, dvojici Pembi i Pasanga.
Sherpe su u međuvremenu već evakuirali opremu iz viših logora i samo će još sutra donijeti ostatak s vrha Ledenog slapa. Ostatak dana, a i cijeli sutrašnji potrošit ćemo na pakiranje i odradu sponzorskih obveza, a djevojke koje su se danas spustile s Logora 2 i za svoj zasluženi odmor. Sve su zdrave i sretne, a kao i sve ostale jedva čekaju da krenemo prema Zagrebu. Već prekosutra čeka nas 25 km pješice do Pangbochea, pa još toliko do Namchea i nakon dana odmora 30 km do Lukle. Baš za to razdoblje najavljene su obilne oborine, pošto ćemo brzo nizbrdo za nas će to biti kiša; no nakon 49 dana Baznog logora i penjanja po Everestu ništa nas ne može zaustaviti na putu kući.
Iza nas ostat će Sagharmata – Vrh Neba na kojem nismo ostavili ništa osim naših tragova, a i njih će uskoro pokriti snijeg. No oni nematerijalni, uspomene i sjećanja o danima provedenim na Mount Everestu u proljće 2009. neće se izbrisati do kraja naših života.
22.05.2009. Hrvatski planinarski savez, Zagreb
ČESTITKE I DALJE STIŽU
Povodom uspjeha hrvatskih alpinistica na Himalaji u Hrvatski planinarski savez i dalje stižu brojne čestitke. Mnogi koji su uputili čestitke kada su na vrh stigle sestre Bostjančić ponovili su to kada su dva dana poslije na vrh stigle Ena Vrbek i Milena Šijan. U čestitci predsjednika Republike Stjepana Mesića stoji: "Upućujem Vam najiskrenije čestitke povodom osvajanja Mount Everesta, najvišeg vrha svijeta". S ponosom i zadovoljstvom mogu ustvrditi da ste uz sestre Bostjančić i zahvaljujući svim hrabrim sudionicama ove ekspedciije ostvarile izniman uspjeh kojim se može pohvaliti malo koja zemlja svijeta. Vaš uspjeh dokazuje kako ustrajnost i rad vode k najvišim ciljevima i vrhunskim rezultatima te potvrđuju vrijednost i značaj hrvatskog ženskog alpinizma u svijetu." Čestitke su uputili i mnogi drugi javni dužnosnici: premijer Ivo Sanader, potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor, gradonačelnici Zagreba, Rijeke i drugih gradova, riječki biskup Ivan Devčić i drugi. Čestitke su stigle i iz Planinske zveze Slovenije (predsjednik PZS-a Franci Ekar, dopredsjednik i istaknuti alpinist Tone Škarja) te od nekoliko desetaka domaćih planinarskih udruga, članica HPS-a. Svi s nestrpljenjem očekuju povratak ekspedicije u Hrvatsku.
22.05.2009. Bazni logor
IRIS, DARIJA I VEDRANA U BAZNOM LOGORU, ENA I MILENA U LOGORU 2
Darija i Iris Bostjančić na vrhu Mt. Everesta
doček u Baznom logoru
Ekspedicija se bliži kraju. Danas iza deset ujutro iz Ledenog slapa iz magle koja je obavila donji dio Mount Everesta, pojavile su se Darija i Iris Bostjančić i Vedrana Simičević. Već prije prema njima je krenuo naš treći Pemba (pomoćnik u kuhinji) s loncem čaja koji je beskrajno razveselio djevojke. Odbor za doček sastavljen od nas ostalih naoružao se opet loncima, balonima, ali najviše sa srcima punih sreće i emocija. Još daleko na ledenjaku cure su vriskale, pjevale i kada smo se konačno sastali veselju i zagrljajima nije bilo kraja. Putem kroz Bazni logor, pozdravljali su nas i čestitali članovi ostalih ekspedicija i mnogi Sherpe. U našem logoru sada je jako veselo, no ono glavno dolazi tek kada se sutra svi okupimo. Da se taj današnji silaz ne bi razlikovao od onih ovih dana, djevojke su putem opet pružile liječničku pomoć, ovog puta jednom Sherpi koji je isčašio zglob te mu sanirale ozljedu, da može nekako sići u logor.
Nedostaju Ena i Milena koje su se za šest sati bez problema spustile s Južnog sedla u Logor 2 gdje su ih dočekale Lana i Sunčica. Njih četiri krenut će sutra rano ujutro i trebale bi doći u Bazu isto oko deset sati. Umorne su, osjećaju se dobro, malo su promukle, ali kako je rekla Ena, gladne su kao vukovi. U Logoru 2 imamo kuhara koji će sada dati sve od sebe da skupe snagu za sutrašnji silaz.
Naš daljnji plan malo se razlikuje od onog napisanog neki dan. Prema Kathmanduu krenut ćemo dan ranije i to 25.5. kako bi naši Sherpe bez nas na miru spremili svu opremu i srušili Bazni logor. U Namche Bazaru spavati ćemo dvije noći, zatim zajedno sa Sherpama nastavljamo prema Lukli, a ako nadolazeći monsun dozvoli u Kathmandu letimo 29.svibnja. Vrijeme je sve lošije i s današnjim danom, sezona uspona na Everest s nepalske strane je najvjerojatnije završena. Uhvatili smo izgleda jedan od zadnjih vlakova za vrh, imali smo i sreće, no ona je samo bila točka na i, na naših 14 mjeseci priprema za najviši vrh svijeta. Sagarmatha čuvaj nas još sutra, ali i sve one dane dok ne dođemo u Hrvatsku.
21.05.2009. Bazni logor
DANAS U 04:50 ENA VRBEK I MILENA ŠIJAN NA VRHU Mt.EVERESTA
U samo dva dana hrvatska trobojnica još jednom se zavijorila iznad cijelog svijeta. Danas u 04:50 sati po nepalskom vremenu (01:05 po hrvatskom) istakle su je Ena Vrbek i Milena Šijan, obje pripadnice Hrvatske gorske službe spašavanja. U fenomenalno brzom usponu koji je počeo jučer u 20:20, za samo osam i pol sati s Južnog sedla po tisuću metara visokom jugoistočnom grebenu u samu zoru praćene prvim zrakama sunca koje su obasjale vrh Mount Everesta, naša najmlađa i najstarija članica ekspedicije došle su zagrljene do najviše čvrste točke našeg planeta. Bravo cure!
Ena nije mogla zadržati emocije i stalno je ponavljala u radio stanicu: „Ovo je fantastično, fantastično,... joj kako bih željela da smo svi sada ovdje da možemo zajedno uživati u ovom prizoru“. Na vrhu su se zadržale svega petnaestak minuta, jer se pojačao vjetar i iza pet sati počele su oprezno silaziti po zaleđenom grebenu prema Južnom sedlu. I u silazu su postigle nevjerojatnu brzinu, jer su sada (08:15 po nepalskom vremenu) već na „Balkonu“ (8400 m) i ako tako nastave na Južnom sedlu bit će prije deset ujutro.
Milena Šijan iz Splita je dipl.ing biolologije i kemije, prije dvije godine na Cho Oyu je samoinicijativno odustala na 7400 m kako ne bi usporavala skupinu koja je išla prema vrhu. Ovog puta izgleda da s brzinom uspona nije imala ni najmanje problema, čak naprotiv. Sada Split ima i muškarca i ženu koji su bili na vrhu svijeta.
Ena Vrbek iz Zagreba studentica je Kineziologije; ne idu joj baš sportovi s loptom, no s tjelesnom izdržljivošću i brzinom iznad 8000 izgleda nema ni najmanjih problema. Najmlađa je članica ekspedicije (23) i sada se uvrstila u tek nekoliko žena te dobi koje su bile na Everestu. Jedina je osoba iz Zagreba koja je bila na vrhu Everesta, a pošto se bavi speleologijom i bila je i na minus 1026 m u jami „Velebita“, a sada na plus 8850 m jedna je i od rijetkih na Zemlji koja ima takvu visinsku razliku (9876 m).
S djevojkama je na vrh išao i naš sirdar (vođa Sherpa) Lakhpa Nuru i to je posebna priča. Prije dvije godine popeo se dva puta na Cho Oyu s našom prvom i drugom skupinom. Izgleda da to smatra pravilom, jer prekjučer je bio je na vrhu s Darijom i Iris. Ostao je čekati Enu i Milenu na Južnom sedlu (7920 m). Želeći svojim iskustvom (već je bio 9 puta na vrhu Everesta) dati dodatnu sigurnost, noćas je krenuo još jednom na vrh i na njemu bio dva puta u posljednjih 43 sata. To nikada nije učinio ni jedan čovjek prije njega. Bravo, Lakhpa!
Naša trenutna situacija na Mount Everestu je sljedeća: Ena i Milena blizu su Južnog sedla, sutra će u Logor 2, a prekosutra u Bazu. Na tom logoru su Iris, Darija i Vedrana koje sutra dolaze u BC, a Lana i Sunčica čekat će Enu i Milenu i s njima doći dolje. U Bazi su Jana, Tea, Josipa, Sanja i Darko. Veselimo se i sretni smo, no sve ventile ćemo otvoriti tek kada se svi okupimo u Baznom logoru. Za 25.5. navečer naručili smo yakove, 26.5. krećemo prema Lukli, gdje ćemo 29.5. već rezerviranim posebnim letom u „Twin Otterom“ (ima 15 mjesta) otići u Kathmandu, a 3.6. doći u Zagreb. Još četiri dana imamo plaćen satelitski internet, a to je dosta vremena da Vam napišemo još puno toga, a i pošaljemo slike s vrha, kad cure dođu u Bazni logor. Još jednom, hvala na čestitkama i podršci, vidimo se uskoro.
20.05.2009. Bazni logor
ENA VRBEK I MILENA ŠIJAN KRENULE PREMA VRHU EVERESTA
Točno u 20:20 po nepalskom vremenu (16:30 po hrvatskom), Ena i Milena krenule su na zadnju dionicu prema vrhu Everesta. Najvjerojatnija javljanja bit će na Balkonu (oko 01:00 ujutro) i Južnom vrhu (07:00) kada će mijenjati boce s kisikom jer je tada najednostavnije izvaditi bateriju koju je potrebno čuvati na toplom mjestu. Držimo im fige i navijamo za njih!!!
Sretno cure!!!
20.05.2009. Bazni logor
NAJMLAĐA I NAJSTARIJA ČLANICA EKSPEDICIJE NA JUŽNOM SEDLU
Ena Vrbek (23) iz Zagreba i Milena Šijan (40) iz Splita, obje članice Hrvatske gorske službe spašavanja, od podneva borave na Južnom sedlu (7920 m) i pripremaju se za noćašnji odlazak prema vrhu Mount Everesta. Zajedno s Vedranom Simičević iz Rijeke, oko šest sati ujutro krenule su iz Logora 3, no zbog manjih zdravstvenih tegoba koje su usporavale cijelu skupinu, Vedrana je odlučila da ih ne zadržava, vratila se prema Logoru 3 i kroz neko vrijeme nastavila prema Logoru 2 u kojem se nalaze dr. Lana Đonlagić i Sunčica Hraščanec. Nije ništa ozbiljno, jer bez problema je sama sišla po strmoj Lhotse padini.
Istovremeno u šest sati ujutro s Južnog sedla počele su silaziti Darija i Iris Bostjančić. Prema uputama, ali i svojim odlukama, silaze vrlo polako i oprezno, jer su jako umorne; osim noćenja na Logorima 2 i 3 prilikom uspona i noćašnjem boravku na Južnom sedlu gdje nije ni moguće zaspati, već su 130 sati na nogama i treba paziti na svaku sitnicu na silazu niz 1500 m visoku ledenu stijenu između sedla i Logora 2. U ovom trenutku došle su u Logora 2, gdje će ostati do prekosutra da se dobro odmore prije silaska u Bazni logor.
Ena i Milena na Južno sedlo su stigle za vrlo dobrih šest sati, dobro se osjećaju i izuzetno su motivirane za daljnji uspon prema vrhu. Na sedlu ih je dočekao naš sirdar Lakhpa Norbu Sherpa koji je jučer bio na vrhu, ne samo s Darijom i Iris, već i svojim bratom Nawangom. Dakle istovremeno su u istoj skupini na vrhu bile dvije sestre i dva brata, što isto nikada nije zabilježeno. No, Lakhpa se sprema napraviti još nešto, a to nikada nitko nije ni pokušao. Pojedini Sherpe uspjeli su se popeti u istoj sezoni na vrh Everest i po dva puta. Ali, svi oni vratili bi se u Bazni logor, odmorili koji dan i išli ponovo na vrh. Tek pojedini od njih to su učinili, da su se odmarali u Logoru 2 i ponovo krenuli gore. Lakhpa je nakon jučerašnjeg uspona, ostao na Južnom sedlu, danas dočekao Enu i Milenu i noćas želi s njima ponovo na vrh Mount Everesta kao dodatna sigurnost zbog svojeg iskustva (na vrhu Everesta bio je već 10 puta i ima još 10 uspona na vrhove preko 8000 m). Već se 53 sati nalazi u tzv.“zoni smrti“ iznad 7500 m i trebao bi tamo ostati najmanje i sljedećih 40, a to se još nitko nije usudio učiniti.
Da započne s Južnog sedla njegov uspon, ali i Enin i Milenin, ima iste šanse kao neki dan i onaj od prve skupine, dakle 50:50. Vremenski uvjeti nisu dobri, opet se pojačao vjetar, ali i naoblaka, a neki fenomeni u atmosferi najavlju ozbiljno pogoršanje vremena, pa čak i početak monsuna 26. svibnja. Odluka o polasku ili ne s Južnog sedla bit će donesene u osam navečer.
I malo pod razno. Sve članice ekspedicije zahvaljuju se na čestitkama za jučerašnji uspon, posebno se zahvaljujemo na porukama jer su nam veliki poticaj da sve završimo na najbolji način. Jučer nismo mogli staviti vijesti na vrijeme, jer kao ni vi nismo mogli otvoriti web stranice HPS-a. Saznali smo da se server tri puta srušio, a preko dana je zabilježeno čak 627.907 klikova na našoj stranici. Što danas kasnimo, drugi je razlog. Čekamo da se sve skupine smjeste po logorima, pa da i to javimo. U međuvremenu, pošto imamo internet i satelitske telefone, članice ekspedicije preko Facebooka i telefona podijele pokoju svježu informaciju iz BC-a sa svojima, te je i prije ovog izvještaja procurilo da su na Južnom sedlu samo Ena i Milena, a neki su to nadogradili da su već došle i na vrh Everesta i to stavili na internet.
Darko kontrolira situaciju na brdu
a mi navijamo za cure
19. i 20. 5. 2009. Hrvatski planinarski savez, Zagreb
ČESTITKE ČLANICAMA EKSPEDICIJE EVEREST 2009.
Hrvatski planinarski savez prima brojne čestitke sa svih strana Hrvatske, ali i sa svih strana svijeta za izuzetan uspjeh koji su ostvarile članice Hrvatske ženske ekspedicije Everest 2009. Brojni građani, planinari, sponzori, udruge, ustanove i institucije koje su uz podršku ekspediciji s pozornošću pratili sva događanja od samoga početka priprema uputili su članicama HPS-ove himalajske ekspedicije velike čestitke za izuzetan hrvatski uspjeh. Među prvima čestitke za veličanstveni uspjeh uputili su predsjednik RH Stjepan Mesić i predsjednik Vlade RH dr. Ivo Sanader. Predsjednica Organizacijskog odbora ekspedicije, potpredsjednica Vlade RH Jadranka Kosor s svojoj čestitci ističe da je s velikim veseljem primila vijest da su hrvatske alpinistice danas osvojile najviši vrh svijeta. U čestitci stoji da će današnji dan, 19. svibnja 2009. biti zlatnim slovima upisan u knjigu hrvatskog alpinizma, ali i snažan iskorak u ostvarivanju ravnopravnosti i jednakosti žena. Članicama ekspedicije čestitala je na hrabrosti, izdržljivosti, odricanju te na upornosti i vjeri u vlastite mogućnosti. Sve čestitke su iz HPS-a upućene su izravno u Bazni logor ekspedicije, a čak je zbog iznimnog interesa za novosti s Everesta, nekoliko puta tijekom dana pao računalni server HPS-a.
P.S. - 20. svibnja - Na adresu Hrvatskog planinarskog saveza neprestano stižu čestitke za himalajski uspjeh hrvatske ženske ekspedicije, na čemu HPS kao organizator ekspedicije na Everest svima najsrdačnije zahvaljuje. Uz čestitke predsjednika Stjepana Mesića, premijera Sanadera i predsjednice Organizacijskog odbora Jadranke Kosor izdvajamo i čestitke župana Primorsko-goranske županije Zlatka Komadine, gradonačelnika Zagreba Milana Bandića i Rijeke Vojka Obersnela, načelnika Kostrene gosp. Uljana, predsjednika i tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora gosp. Mateše i gosp. Čopa. Čestitke HPS-u te voditelji u članicama ekspedicije uputili su i Planinska zveza Slovenije (PZS), Hrvatska gorska služba spašavanja, Planinarski savez Zagreba, nekoliko desetaka hrvatskih planinarskih udruga te više stotina planinara iz Hrvatske i svijeta.
19.05.2009. Bazni logor
DARIJA I IRIS BOSTJANČIĆ DANAS U 09:40 NA VRHU MOUNT EVERESTA
Mt. Everest snimljen jutros točno u 9:40
Oprostite na čekanju vijesti, vidjeli smo da je i server nekoliko puta pao, no da ne duljimo od danas, Hrvatska je na svijetu jedina zemlja iz koje se na najviši vrh planeta Mount Everest (8850 m) popelo više žena nego muškaraca. Nakon Stipe Božića, točno u 09:40 sati po nepalskom vremenu (05:55 po hrvatskom) Darija i Iris Bostjančić istakle su hrvatsku zastavu na najvišu čvrstu točku Zemlje i u tom trenutku na njoj bila i najviša živa bića.
Taj izuzetno teški završni uspon počeo je sinoć nešto prije deset sati navečer s Južnog sedla (7920 m). Već nekoliko dana na njemu su se izmjenjivala najpoznatija penjačka imena pokušavajući krenuti prema vrhu, no od svih uspona se odustalo zbog jakog vjetra. Neki su se čak odlučili za riskantno 24-satno čekanje boljeg vremena na Južnom sedlu koje može nanijeti nepopravljive posljedice za ljudski organizam.
Jučer popodne sve je izgledalo da će se opet ponoviti. Cijeli dan puhao je snažan vjetar, no oko devet navečer brzina mu se smanjila na prihvatljivih 30 km/h s naznakama daljnjeg smanjenja tijekom noći. Više desetaka stranih penjača iz svjetske himalajske elite i isto toliko Sherpa odmah je krenulo na iscrpljujući uspon po jugoistočnom grebenu na kojem je iz snijega i leda trebalo čupati prije postavljena fiksna užeta, a na nekim mjestima postavljati i nova. U to društvo itekako rado su primljene Darija, Iris i naša trojica Sherpa – Lakhpa, Pemba i Nawang. Od šest pa do gotovo deset navečer Darija i Iris su se pripremale za polazak kontrolirajući svaku sitnicu, jer na tim visinama svaka neopreznost u pripremi opreme može biti kobna. Po još dosta jakom vjetru krenule su na prvu dionicu do tzv. „Balkona“ na visini od 8400 m. Tamo su došle za nešto više od četiri sata, a to znači da su na visini iznad 8000 m savladavale više od 100 visinskih metara na sat što je fantastično brzo. Iako je na Južno sedlo došla bez pomoći umjetnog kisika iz boca, Darija se za daljnji put prema vrhu odlučila da ga ipak koristi, jer -37°C uz postojeći vjetar stvaralo je hladnoću oko -50°c i najvjerojatnije bi na usponu zadobila ozbiljne ozebline, ako ne i smrzotine. Umjetni kisik pomaže kod disanja na tim visinama, no važnija mu je funkcija da se njime stvara i toplina u organizmu.
Sljedećih pet i pol sati trebalo im je do Južnog vrha (8750 m), te još dva sata preko poznatog grebena i Hillaryeve stube do vrha. U tom dijelu uvijek nastaju zastoji, jer je teren penjački vrlo težak.
U Baznom logoru, naravno cijelu noć nismo spavali, radio stanica je bila stalno otvorena, a zahvaljujući Lani kojoj zbog njenih liječničkih intervencija nijedna ekspedicija više ništa ne smije odbiti, dobila je najjači radio na Logoru 2 te smo imali najkvalitetniju vezu i znali u svakom trenutku što se na planini događa.
Oko pola devet otišli smo na pola puta do Gorak Shepa odakle se vidi vršna piramida Mount Everesta i otkuda je moguća izravna veza našim walkie-talkie s vrhom. U 09:40 čuo se usklik veselja „Na vrhu smo!“ Našoj sreći nije bilo kraja; zazveckali su lonci koje smo uzeli iz Baznog logora da cijelom događaju damo i zvučnu kulisu, to smo preko radio stanice prenijeli i na vrh, odakle su se čuli usklici veselja Darije i Iris. Razgovor između nas, Darije i Iris trajao je desetak minuta i njihovi glasovi zvučali su toliko mirno i bez teškog disanja kao da se nalaze na Sljemenu, a ne na Mount Everestu.
Nakon 45 minuta boravka i slikanja na vrhu, djevojke su oko 10:25 krenule na još teži dio puta od uspona, na višesatno spuštanje i trenutno se nalaze na „Balkonu“, prošle su najveće teškoće i trebale bi biti za sat vremena na Južnom sedlu gdje će prenoćiti. Ako bude snage, putem satelitskog telefona poslat će i MMS slike s vrha; mogle su to napraviti i gore, no savjetovali smo im da to ne rade, jer bi za slanje trebale skidati vanjske rukavice.
Ovim usponom Darija i Iris Bostjančić postale su prve žene ove godine na vrhu svijeta, ali i prve sestre u povijesti koje su istovremeno došle na vrh Mount Everesta. U Logoru 3 od podneva borave Vedrana, Ena i Milena, dobro se osjećaju i jedva čekaju da sutra krenu na Južno sedlo i s dva razmaka slijede put prve skupine na vrh svijeta.
Bravo Darija i Iris!!!!!
p.s. 14:50: Upravo saznajemo da je jednom penjaču koji je kolabrirao ispod Balkona, Darija Bostjančić, inače medicinska sestra, dala injekciju Dexametazona i da ga sada nose u Logor 4 na Južnom sedlu, te će nešto kasniti do tog mjesta
19.05.2009. Bazni logor
Friške vijesti s Mt. Everesta uskoro...
18.05.2009. Bazni logor
DARIJA I IRIS NA JUŽNOM SEDLU, USPON NA VRH UPITAN ZBOG JAKOG VJETRA
Južno sedlo
Nakon sedam sati penjanja iz Logora 3, Darija i Iris Bostjančić nešto iza 13 sati stigle su na Južno sedlo (7920 m), zadnju ishodišnu točku prije vrha Mt.Everesta. Svi koji smo u Baznom logoru, gotovo da nismo vjerovali da je to moguće, jer od noćas ovdje tako puše da su i naši bazni šatori u opasnosti da ih vjetar slomi ili odnese.
Prvi puta sestre Bostjančić javile su se u deset sati, negdje na polovici Yellow Banda (7600 m) i rekle da im dobro ide. Darija je penjala bez boca s umjetnim kisikom, a i Iris je povremeno skidala masku. Vjetar u Baznom logoru nije se dosad smirio, čak izgleda da se pojačava, no na Ženevskom rebru djevojke su bile od njega donekle zaštićene.
Sada sa Sherpama na Južnom sedlu koje je inače i poznato po jakom vjetru, postavljaju dva šatora u kojima će se koliko-toliko zaštiti i odmoriti. Šanse da se noćas krene prema vrhu su 50:50, jer osim jednog Amerikanca koji je s petoricom Sherpi bio na vrhu i to još 5.svibnja, nitko drugi se ove sezone s nijedne strane nije popeo na Mount Everest. Razlog je bilo loše vrijeme, a od noćas i taj vjetar koji je po brzini mnogo jači od svih najavljenih. Prema prognozama temperatura na vršnom dijelu Everesta trebala bi noćas biti oko minus 30, no zbog vjetra bit će vrlo blizu minus 50. Ne samo zbog takve ekstremne hladnoće, već i nemogućnosti kretanja po uskom jugoistočnom grebenu, ako se vjetar ne smiri, polaska prema vrhu sigurno neće biti.
Uobičajno vrijeme kretanja s Južnog sedla je između osam i deset navečer, no neke prognoze govore da postoji vjerojatnost da se brzina vjetra oko ponoći smanji na prihvatljivih 25 km/h i u tom slučaju u to vrijeme bi se ipak krenulo prema gore. Ne preostaje nam ništa od nadanja da se ta prirodna sila smiri, jer do vrha nema više nikakve logističke, tehničke ili druge prepreke osim brzine vjetra.
U Baznom logoru osim kontakata s našim djevojkama u visinskim logorima, imamo i one s drugim ekspedicijama koje tu borave, a i pokušavamo se razonoditi (pogledajte slike u Galeriji), jer nije jednostavno živjeti na dosta neprijatnom i visokom mjestu kao što je Baza i to već 42 dana. I tu zna ponekad biti opasno; pošto smo na ledenjaku koji se miče, svako malo se sruši neki kamen blizu naših šatora, otvaraju se pukotine i na sve stane ima leda, a od danas se borimo i s vjetrom.
U Logoru 2 u kojem borave Vedrana, Ena, Milena (one bi ako sve bude u redu, sutra trebale krenuti na Logor 3), Sunčica i Lana, izuzetno je dramatično. S našim djevojkama je sve najbolje, no nažalost nije tako u drugim ekspedicijama, posebno u onoj koju organizira najpoznatija nepalska agencija „Asian Trekking“. Njima je u lavini poginuo Sherpa, a već nekoliko klijenata je teško obolilo. Danas čak dvojica u Logoru 2 i uz asistenciju američkih doktora iz Bazne bolnice neprestano smo u kontaktu s Lanom koja im kao jedina liječnica na tom mjestu pruža medicinsku pomoć. Jedan od tih bolesnika vrlo je kritično i Lana je zatražila dolet helikoptera na vrh Ledenog slapa (6200 m) što je dosad uspjelo samo jednom (nakon poznate velike nesreće 1996.) i nijedan pilot se nije usudio to ponoviti, međutim to nije moguće zbog jakog vjetra koji čak onemogućuje dolazak helikoptera u Bazni logor. Iz njega se već tri dana, prvo zbog magle, a od danas zbog vjetra ne mogu evakuirati dvojica penjača koji imaju visinsku bolest. Lana je sa šestoricom Sherpi organizirala transport nosilima iz Logora 2 u Bazu tog teškog bolesnika i upravo traje izuzetno složeno i opasno nošenje unesrećenog kroz Ledeni slap do Baznog logora koji će možda trajati dugo u noć. Negdje na pola puta između Logora 2 i 1, dok je pratila bolesnika, Lana je hitno vraćena na Dvojku, jer je član IMG ekspedicije pao u Lhotse stijeni, zadobio teške povrede i sada ga transportiraju u Logor 2 i trebaju Laninu liječničku pomoć. Ako se zbog vjetra i ne popnemo na Mount Everest, Hrvatska ženska ekspedicija, a posebno njena liječnica dr.Lana Đolnagić, ostat će zapamćena kao rijetko koja u Himalaji koja je ispred svog planinskog cilja na prvo mjesto stavila pomoć drugom čovjeku. Ali, ako se ostvari oboje, našoj sreći neće biti kraja. Zato vjetre, stani noćas i još nekoliko dana za naše hrabre cure.
17.05.2009. Bazni logor
PRVA SKUPINA U LOGORU 3, DRUGA U LOGORU 2
Ena, Milena i Vedrana jutros uoči odlaska
Danas smo se uvjerili da osim oblaka, vjetra i snijega, Mount Everest u pričuvi ima još neka vremenska iznenađenja, npr. maglu. Rano ujutro kao široka nabujala rijeka za samo nekoliko minuta dojurila je iz doline i satima prekrivala Bazni logor i donji dio Ledenog slapa. Takva scenografija ne bi nam previše smetala da u isto vrijeme prema višim predjelima planine nije kretala naša druga skupina.
No, bez obzira na slabu vidljivost u pet sati, u isto vrijeme kao prekjučer prva grupa, na svoj dug i naporan