• Kimet

• Visina: 1536 m

• Koordinate: N43 17 13,2 E17 06 43,2

• Žig: na vrhu, metalni

• Obilaznice: HPO

• Područje: Biokovo

Opis

Kimet je najviši vrh Biokova jugoistočno od Svetog Jure (ako ne računamo neposredno susjedstvo Svetog Jure, gdje je npr. viši Troglav). Visina mu je 1536 m. Dominira područjem tzv. mrežastog krša isprepletenog vrtačama, krševitim grebenima i (ako se gleda izdaleka) oblim glavicama, prošaranim mješavinom niske bjelogorične šume, klekovine, naoko travnatih površina u stvari prepunih kamenja, ali i prekrasnog cvijeća, te kombinacije monolitnih i razlomljenih stijena, dok sipara uglavnom nema.

Vrh ima formu istaknutog grebena sa 3 izrazitije kamene glavice, od kojih se s pristupne staze uglavnom vide samo dvije. Najviša je srednja glavica na kojoj je i trigonometrijska točka.

Pogled s vrha daje zanimljivu perspektivu Biokova, a dalje u unutrašnjosti pruža široku panoramu od Kamešnice do Veleža. Podbiokovska obala se ne vidi, ali vide se Pelješac i otoci, sve do Mljeta i Lastova koji sramežljivo proviruju iza Pelješca i Korčule.

Naziv vrha bi mogao biti u vezi s istozvučnim turcizmom koji znači "vrijednost" ili "cijena".

Kimet je od 2005. kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice.

Pristupna staza

Staza kreće s područja Ravne vlaške (N43 17 07,7 E17 05 05,7; 1229m), približno na pola puta (11 km) od ulaza u Park prirode do Svetog Jure, oko 5 km od "Vrata Biokova" i oko 5,5 km prije Vošca. Na početku staze je kamena kućica koja je 2005. izgrađena kao info punkt Parka prirode, te vidikovac na morsku stranu. Info punkt bi trebao biti otvoren svakoga dana od 9 do 14 sati, s informativnim sadržajima i prodajom suvenira, a služi i kao nadzornička postaja. Uz kućicu se nalazi malo parkiralište za nekoliko automobila, a posjetitelji se mole da ostave prostor za turističke kombije. Nekoliko stotina metara nakon info punkta nalazi se odvojak desno za privatnu planinsku kuću.

Pravog putokaza za Kimet za sada nema, očekujemo djelovanje Parka prirode.

Nadmorska visina početka, po tabli uz kućicu, je 1229 m. Dakle, visinska razlika nije velika, tek malo više od 300 m, ali grubi teren čini put napornim.

Staza najprije kreće makadamskim puteljkom kraj WC-a (koliko staza znate koje sadrže i pravi WC?), a zatim vijugavo izbija na mali prijevoj i nastavlja s desne strane obilaziti dvije vrtače u kojima je obrađena zemlja, otprilike po izohipsi, po padini s mješavinom, kamenja, busenja trave i klekovine. Pazite na klimavo kamenje!

Kad se zaobiđu te vrtače, dolazi se na livadicu agrikulturnog karaktera, nakon čega se treba popeti na slijedeći prijevoj (cca 30 min od početka) - najprije vrlo zapuštenom kozjom stazom, a kasnije preko stjenovitih polica. S tog prijevoja se otvara vidik na sam Kimet, a marka skreće desno iznad šumovite vrtače da bi uskoro, nakon zaobilaženja jednog stabla pruža rijetku priliku za odmor u hladu, izašla na kameniti greben prošaran niskom klekovinom.

Nakon obilaska te vrtače, staza obilazi slijedeću duboku vrtaču s lijeve strane i zatim se uspinje zapadnim grebenom Kimeta prema vrhu, povremeno dosta strmo.

Umjereno konzervativna procjena vremena potrebnog za uspon je oko 3 h.

Budući da je riječ o novom putu, njegov opis se ne nalazi u postojećoj literaturi (knjige dr. Poljaka i A. Čaplara).

Čega ima na vrhu

Na vrhu je nekoliko krupnih kamenova složeno u formi piramide, i tu je natpis za vrh i odmah do njega ugrađen metalni žig. Kutije s upisnom knjigom za sada nema, radimo na rješenju tog problema.

Na vrhu i okolici ima i puno cvijeća a sreću se i uobičajeni biokovski domoroci - divokoze i poskoci.

U okolici vrha postoje i speleološki objekti - ponori i jame snježnice.

Zašto baš ta trasa?

Početak trase smješten je na Ravnu vlašku (N43 17.128 E17 05.095 1229m) na zahtjev Parka prirode Biokovo.

Interventna ekipa Komisije za Planinarske puteve istražila je više različitih mogućnosti uspona s te početne točke i, u raznim timovima, više puta se po bespuću popela na vrh. Na kraju je ova varijanta odabrana kao najprihvatljivija. Trasa je istražena i markirana od 26. do 28. svibnja 2006.

Inače, posvuda ima dosta kamenih "čovječuljaka", kao tragova prijašnjih planinarskih uspona, kao i istraživanja od strane gore navedene ekipe. Na prvi pogled, orijentacija za penjanje nije teška jer se sa spomenutog prijevoja dobro vidi vrh i smjer prema početnoj točki, ali spuštanje po bespuću može odvesti u vrlo neprohodne predjele a ako se zađe dublje u vrtače ili naiđe oblak, orijentacija više nije nimalo jednostavna.

Na dosadašnjoj SMAND-ovoj karti Biokova ucrtana je markirana staza od Ravne vlaške do Kimeta, koja se po smjeru približno poklapa s novim markiranim putem, ali u stvarnosti je riječ o bespuću bez ikakve staze. Ucrtan je i markirani nastavak na drugu stranu prema Gologlavu, Vitreniku i stazi Podglogovik - Donje Raščane, gdje u stvarnosti nema nikakvih markacija po bespuću.

Kuda natrag?

Za sada - istim putem.

Kao i svi spustovi, i ovaj traje nešto kraće od uspona ali opet treba računati na težak teren. Umjereno konzervativna procjena je oko 2 h.

Kada ići gore?

Kad i bilo gdje drugdje po Biokovu. Hlada baš i nema na trasi. Nema ni vode, sve morate imati na leđima. Proljetna sezona bi bila negdje u svibnju, ako nema snijega, i eventualno početkom lipnja. Uspon u vrućim ljetnim mjesecima ne bismo nikome preporučili, eventualno s vrlo ranim polaskom sa Ravne vlaške (4 - 5 sati ujutro). Za jesensku sezonu nemamo pouzdanih procjena, proljetna je često ugodnija radi rascvale vegetacije.

Uspon bi svakako trebalo izbjegavati u lošim vremenskim uvjetima. Markacije su postavljane prilično gusto, ali mokre stijene mogu biti vrlo neugodne. Ne forsirajte taj žig ako vrijeme nije lijepo - bili biste uskraćeni za pogled, a možda i nešto teže! Vrh, inače, nije prikladan za veće grupne izlete (autobusi ionako ne mogu Biokovskom cestom!) Uspon zahtijeva dobro snalaženje na stjenovitom terenu, a povremeno se treba poslužiti rukama.